Deseta gimnazija ponudila mi je sve što sam htio, nije nikad tražila previše, niti sam se ikad osjećao oštećen ili forsiran. Birao sam ono što me zanimalo i u skladu s time formirao sam svoj put i svoje znanje. Osobni odabir i angažman bitan je u napredovanju, i kod onih koji po desetoj samo pljuju je opako zakazao. Da još jednom ponovim statistiku, od 28-ero, ako se ne varam 27-ero nas studira, čak 11 nas je na Feru. Svi su više manje upisali željeni fakultet, nikome vjerujte mi, nije na prijemnom nedostajalo srednjoškolskog znanja, nego se kod rijetkih neuspjeha radilo o kominaciji peha i loše sreće (kolegi falio 1 bod za upad na Fer). Bio sam i na državnom natjecanju iz matematike, mnogi npr. iz pete bili su ispod mene. Brojka 5, 10 ili 15 nije mjerilo kvalitete škole nego je jedina bitna stvar u cijeloj priči vaša spremnost da uz slobodu koja je pred vas stavljena to podredite napredovanju i kvalitetnoj budućnosti. Kako su rekli na maturalnoj, "ovo mi je škola, i drugi puta bi ponovio sve."!
by maxur